OŠ Vojnić

1.a

Od polaska u školu prošla su tri godišnja doba te smo zajedno dočekali ljeto. Stoga je 1.a za roditelje, braću, sestre i zainteresirane učitelje pripremio razrednu priredbu. Malene učenice i učenici izveli su igrokaze o tri praščića, Crvenkapici, jesenskom voću, prijateljima prirode Korjenčuljku i Patuljku te o zaboravljivom zeki. Recitirali su o lastama, zekanima, suncokretu i moru. Svirali su i pjevali o vuku, voću, kosu, a u izvedbi posljednje pjesme, „Kad si sretan“, pridružila im se i publika.

Jasenka Martinović

2.a

Posjet starom mlinu

Povodom obilježavanja Dana kruha krajem listopada, učenici 2.a obišli su stari mlin u Vojišnici. Vlasnik mlina pokazao je malim učenicima kako voda iz potoka pokreće mehanizam mlina koji melje zrna kukuruza u brašno. Dok se pod pekom pekla pogača, učenici su proučavali stare predmete iz svakodnevnog života te učili o njihovoj namjeni. Zaključili su da je u prošlosti život bio naporniji nego danas. Nakon kušanja tople pogače, zadovoljno su zahvalili na gostoprimstvu. Hvala i roditeljima koji su sudjelovali u prijevozu učenika do mlina i natrag do škole.

Jasenka Martinović

3.a

KAKO SU NAŠI PREDCI SLAVILI BLAGDANE?

Jesu li u prošlosti, kao maleni, naše bake i djedovi, kao mi u današnje doba, tijekom prosinca, kitili svaki kutak svoga doma lampicama, kupovali i primali skupe poklone, uživali u bogatim stolovima prepunima hrane i kolača?

Učenici 3.a proveli su istraživanje o blagdanskim slavljima svojih predaka dok su bili djeca. Razgovarali su sa bakama, djedovima, rođacima ili susjedima starije životne dobi.

Najveći broj ispitanika su slavili Svetoga Nikolu, Božić i Novu godinu, a dvoje Bajram.

U prošlosti se blagdanski dom ukrašavao većinom ručno rađenim ukrasima od papira (krep-papira), slame, te orasima i zelenim grančicama bora, a rjeđe bombonima. Drvce su na Badnji dan ili na Staru godinu kitili češerima, ukrasima od slame, suhim voćem. Ispod drvca nije bilo kupovnih poklona već ručno izrađenih poklona, voća i oraha, slatkiša, ali i kobasica. U nekim obiteljima se darovala ljubav, a u nekima se samo čestitalo.

Za blagdanskim stolom našla su se posebna jela: sarma, juha, pečenka, domaći kruh… Bogatije obitelji su pekle odojka, a neki su teško živjeli pa su pripremali cicvaru i paprikaš. Blagdanski kolači su bile orahnjače, pite sa sirom, fritule, gibanice, fanci, oblatne, šape, salnjaci, keksi, hurmašice, čupavci, mramorni kolač te božićnjak.

Božićne pjesme (Radujte se  narodi, Veselje ti navješćujem) su na Božić pjevali u svojim domovima ili ispred crkve. Neke obitelji ih nisu pjevali.

Svi su ispitanici tvrdili da su u blagdansko vrijeme zime bile hladne s mnogo (čak metar) snijega.

Zanimljivost koju smo doznali od jednog ispitanog člana obitelji je da su na Badnjak u kuću unosili slamu te ju stavljali ispod kuhinjskog stola.

U obiteljima islamske vjeroispovijedi, drvce se na Staru godinu kitilo ručno izrađenim ukrasima. Oni su raskošnije slavili Bajram, ponekad zimi, ponekad u ostala godišnja doba. Domove su ukrašavali vezenim stolnjacima i cvijećem. Pekli su janje ili pile, a za desert baklave i pite od jabuka. Obavezno su hranom darivali siromašne ljude. Djeci su se darovali novčići i odjeća. Djeca u obitelji su prva prilazila roditeljima, bakama i djedovima, čestitala i ljubila im ruke. Bajram se proslavljao i u džamiji klanjanjem, nakon čega su odrasli muškarci slavili pucanjem.

Jasenka Martinović

ŠTO SU JELI NAŠI PREDCI?

Učenici 3.a željeli su doznati o životu svojih predaka dok su bili djeca. Prvo su proveli zanimljivo istraživanje. Razgovarali su sa bakama, djedovima, rođacima ili susjedima starije životne dobi, pitali ih o prehrani u vrijeme njihovog djetinjstva ili mladosti. Evo što su doznali.

Najveći broj ispitanika jeo je 3 obroka na dan, dvoje 2, te jedan čak 4.

Ujutro su jeli kruh namazan s pekmezom ili džemom, mašću, kukuruzni kruh s maslacem i šećerom, kruh s mlijekom ili knajpom ( napitak od prženog ječma). Jela su se i jaja, slanina i luk, ljevača, prežgana juha. Neki su samo pili mlijeko ili bijelu kavu. Često su objedovali grah, kao varivo ili s kupusom (zelje) ili s kašom, palentu (žgance) sa čvarcima, variva s mesom. Ponekad su ostatke ručka jeli za večeru npr. grah i repu, sarmu. Za večeru se jeo i pečeni krumpir, riba s keljem, cicvara i omača, kruh i mlijeko ili neki jednostavni kolač. Hranu su najčešće pripremale bake te poneke majke, od domaćih namirnica koje su sami uzgojili. U trgovine se išlo rijetko, po šećer, sol i začine, kavu, ulje i rižu, a neki i po brašno.

Djeca se u prošlosti nisu sladila čokoladama i bombonima u šarenim omotima. Kad su poželjeli nešto slatko, dobili su voće (svježe ili sušeno), med, kocke šećera ili prženi šećer, kruh s masti i šećerom, džem, pečenu ili kuhanu bundevu, voćne pite, običan biskvit.

Neki su učenici doznali još štošta zanimljivo o hrani u prošlosti. Npr., slatki kolač se, u obitelji jednog ispitanika, jeo samo na Božić. Od mlijeka svojih krava pravio se svježi sir. Dvoje učenika je doznalo da su seoske obitelji same mljele svoje žito u vodenicama. 

Uspoređujući svoju prehranu s onom svojih predaka, učenici su zaključili da se u prošlosti jelo zdravije. Hrana je bila domaća, svježa, jednostavnija, a po nekim mišljenjima, i ukusnija.

Drugi zadak je bio doznati recept za neko tradicionalno jelo iz prošlosti. Svatko je zapisao sastojke i njihovu količinu te postupak izrade jela. Svaki recept je dobio ilustraciju i tako je nastala kuharica koju možete pogledati na poveznici

https://read.bookcreator.com/xDFSzMOjMSMvfX35guiWcgbzDLj1/p-dfK1udRc6ao3qknRph8Q

Jasenka Martinović

SVJETSKI DAN PRIPOVIJEDANJA

Svjetski dan pripovijedanja obilježava se diljem svijeta 20. ožujka. Prvi put se događaj pripovijedanja organizirao u Švedskoj prije 35 godina. Od tada se proširio diljem svijeta.

Učenici 3.a veliki su ljubitelji pripovijedanja. I prije polaska u školu slušali su priče svojih baka, majki, starijih sestara… Polaskom u školu, njihove jezične vještine postajale su sve bolje, pa danas i sami mogu izmišljati zanimljive priče.

Na Svjetski dan pripovijedanja, zanimljivo ilustrirane kocke vodile su učenike u smišljanju neobičnih likova i događaja. Svatko je, prema zadanoj ilustraciji sa stranice kocke, smislio rečenicu koja se nadovezala na prethodnu. Tako je nastala luckasta romantična priča o tajanstvenom pozivu, putu na planinu raketom i razočarenju.

Zajednička aktivnost pripovijedanja povezala je učenice i učenike i naučila ih strpljenju, toleranciji i zajedništvu u stvaralaštvu.