preskoči na sadržaj
PRVI PUT O OBITELJSKOM NASILJU KONKRETNO
 
 
U dosadašnjim brojevima „Palete” pisali smo niz članaka o pojavi nasilja među nama djecom, ali niti jedne riječi nije bilo o nasilju u obitelji. Jedini razlog za to je što nismo imali točnih podataka i o tome što se događa iza zidova, naizgled idiličnih vojnićkih domova, a to samo mogli samo nagađati. Istina je, naši su roditelji potiho pričali što se događa kod susjeda, kako je između djece i roditelja, iz ovog ili onog razloga, došlo do sukoba i kako se sukob završio u policiji. I da bude gore, nije riječ o jednom usamljenom slučaju, nego o nekoliko njih koji su postali svakodnevna tema naših roditelja. Mi mlađi o tome smo malo obaviješteni i znamo samo ono što smo slučajno čuli kada bismo zatekli u svome domu susjede na kavi kod naših roditelja. Na našu pojavu, razgovor bi naglo utišao kao da se radi o nekoj značajnoj državnoj tajni, a mi djeca bi se u takvom društvu osjetili nepoželjnim i izlazili smo van da „starci” mogu na miru završiti razgovor. Pričalo se o tome među nama u školi, na ulici, a pogotovo se moglo dosta saznati od naših bivših učenika, sada srednjoškolaca. Oni su o tome dosta obaviješteni i sada vam „Paleta” prenosi njihovu priču:
 
 
PRVI SLUČAJ: Istina je što se priča. Sukob između dječaka srednjoškolca i njegovih roditelja izbio je zbog dječakove djevojke. Naime, ona je druge vjere (kao da je to važno op. a.), a s tim se nisu slagali njegovi roditelji. Znate već kako to ide: zašto baš ona, zašto kod toliko drugih lijepih djevojaka naše vjere, zašto… Poslije bezuspješnih pokušaja da se ta veza prekine, roditelj je pribjegao šamarima. „Ima da me slušaš, jer ja te hranim! Nećeš se više čuti ni viđati s njom!”
Sijevnule su pljuske, a dječak se osjetio povrijeđenim, više što neko špota nekoga za koga je on emotivno vezan, nego zbog trenutne fizičke boli i odlučio se na drastičan korak: otišao ravno u PP Vojnić i prijavio oca za zlostavljanje. Uslijedila su privođenja, pritvaranja, saslušavanja, a uzbunjene su i udruge za zaštitu djece. Pronađen je i privremeni udomitelj, te je dječak napustio obitelj. Otac je suđen na zatvorsku kaznu, ali mu je kazna preinačena u novčanu, jer netko mora hraniti ostatak obitelji. Za desetak dana u udomiteljskoj obitelji i dječak je imao dosta vremena za razmišljanje. Shvatio je da oca i majku, ma kakvi oni bili, ne može nitko zamijeniti, pa se vratio obitelji.
 
DRUGI SLUČAJ: Razlozi za zlostavljanje su još bizarniji u drugom slučaju. Jedna odlikašica viših razreda naše škole je jedan od rijetkih koje su dobro riješile test iz hrvatskoga jezika. Međutim, cijeli razred je test u cjelini vrlo loše riješio pa ga je trebalo ponoviti.
U našoj odlikašici nešto se pobunilo: zašto ona mora ponovo pisati test, kada je već u prethodnom pokazala svoje znanje i bila čak pohvaljena pred svima. Zašto je i ona, među ostalima, nepravedno kažnjena ponovnim pisanjem testa. Njeno ogorčenje joj se tog trenutka činilo sasvim opravdanim. I donijela je brzopleto odluku: tog dana kada se trebao ponoviti test, neće ići na nastavu (kako pravdati izostanak, ako se ne bude služila lažima? op.a.) U jutro su je roditelji probudili, a ona im je rekla svoju odluku. Pale su teške riječi: zašto odbija ići na nastavu, otkud joj to pravo, koga je pitala i tko ju je tako odgojio. A kad im je ona rekla da ima svoja dječja prava i da joj zbog toga ne mogu ništa, bijesnom roditelju je u blizini bila neka letva i ona je završila na leđima naše odlikašice. Sva povrijeđena otrčala je na policiju. Uslijedila je prijava protiv roditelja koji su tek sada doživjeli šok, poslije saznanja da ih je vlastito dijete tužilo. I ovaj slučaj je riješen pozamašnom novčanom kaznom.
 
TREĆI SLUČAJ:
Vojnićka obitelj, koja inače slovi za vrlo pristojnu i cijenjenu među Vojnićanima, ovih dana potresa pravi skandal. Malodobni učenik je istukao majku. Razlog: nije mu dala novac za večernji izlazak. Davala je, kaže, dok je bilo, a kada je uvidjela da mu treba svaku večer, pobunila se. Onda je počeo sam uzimati. Jadna mati požalila se ocu, a ovaj se izgalamio na rastrošna sina. Tada se naš malodobni srednjoškolac domislio, pa je počeo od znanaca i rodbine posuđivati u očevo ime. Davali ljudi jer se radilo o uglednoj i poštenoj obitelji. Davali, davali, pa počeli i tražiti novac natrag od obitelji. Mati je prva saznala za sramotu. I izbila je svađa između nje i sina. I zamislite, on pun snage, zdrav i mlad s nepunih šesnaest godina, majci uzvratio pesnicama.
Za ovaj slučaj nikada se ne bi saznalo da se sirota mati nije požalila susjedama. A susjede, narod k’o narod. Od usta do usta, pročulo se. Kažu maloljetan je – neće biti kažnjen.
 
 
                           *     *     *
 
Zamislimo se drugi put kad prolazimo kroz naselje i neka lijepa kuća zapne nam za oko. Za trenutak poželimo da i mi živimo u takvoj kući, a i ne razmišljamo s kakvim se groznim traumama možda nose njihovi vlasnici. Koliko je iza bijelih zidova nasilnih roditelja ili nasilne djece – malih tirana?
 
 
 
 
Adresa autora poznata Uredništvu „Palete“
 
Tražilica



Kalendar
« Travanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji


Korisni linkovi
ŠKOLA

DARUJMO LJUBAV

KORISNO


 


 


 





preskoči na navigaciju