preskoči na sadržaj
NAČELNIČE PP VOJNIĆ, KARTE NA STOL!
 
 
Vojnić je naselje na području od posebne državne skrbi i obzirom da je poslije Domovinskog rata u njemu naseljeno dosta stanovnika iz različitih dijelova BiH koje je sa sobom donijelo i različite kulture i običaje, pa kad se tome doda i domaće stanovništvo, dobije se jedna mješavina i karaktera i ponašanja. Dodamo li tome blizinu granice s BiH, onda je jasno da ova općina ima i posebne brige za održavanje i mira i nedozvoljenih prijelaza granice. Kakva je sigurnosna situacija u Općini Vojnić, a posebno u najvećem općinskom naselju, upitali smo načelnika PP Vojnića.
 
 
·        Načelniče, naša škola i PP Vojnić kojoj ste Vi na čelu u proteklim godinama ostvarile su zavidnu suradnju, a naročito iz oblasti u prometu. Recite nam jeste li zadovoljni dosadašnjom suradnjom i može li ona biti još bolja?!
 
Zadovoljan sam, kako ne bih bio. Nikada nismo izostali, kada god ste nas
pozvali da ukažemo djeci na opasnosti koje prijete u prometu ili na opasnosti i posljedice koje izaziva droga, alkoholizam, pušenje, pa i na to da se mogu uvijek obratiti nama za savjet ili pomoć. Drago nam je da i najmanja djeca znaju da nismo za to da kažnjavamo, nego da upozorimo, pomognemo. Konačno, svake godine prvašići sa svojim učiteljicama posjete našu postaju i upoznaju se s našim svakodnevnim dužnostima. No, svaka suradnja može biti još bolja i mi ćemo s naše strane učiniti sve da tako i bude.
  
 
·        Koji su osnovni zadaci djelatnika PP Vojnić?
      
       Osnovni zadaci djelatnika PP Vojnić su pratiti i regulirati promet robe i ljudi, sigurnost građana. Osim tih osnovnih zadataka ima i drugih nimalo nevažnijih, ali to su osnovni. Obzirom na pogranični položaj Općine Vojnić, ima dosta posla koji za sada uspješno obavljamo.
 
 
·        S kojim se tipom prekršaja najčešće sreću vaši djelatnici?
 
       To su najrazličitiji oblici, a najčešće remećenje javnog reda i mira. Bilo je i povremenih otuđenja stvari, ali takve prekršaje brzo rješavamo prijateljskim razgovorima, ubjeđivanjem ili u težim slučajevima, podnosimo kaznenu prijavu. Najteži prekršaj koji spada u kriminal je pljačka FINE prije 5 – 6 godina i taj slučaj je uspješno riješen. Ali ne zaboravite, ne postoji niti jedna općina ili grad u Hrvatskoj gdje se ne krše zakoni i uvijek će postojati oni koji će ih kršiti. Općina Vojnić ni po čemu nije izuzetak i ni po čemu se ne ističe od drugih mjesta u Hrvatskoj.
 
 
 
·        Za neposrednu komunikaciju s građanima Vojnića, po ugledu na zapadne zemlje, uveli ste „bobije”. Kakve je rezultate dao taj pokus i je li sada ta komunikacija djelotvornija?
 
       Da uveli smo „bobije” da bismo pomagali građanima, ali i ostvariti bolju komunikaciju s njima. Taj oblik suradnje pokazao se veoma uspješan u nekim zapadnim zemljama. Eto i mi koristimo dobra iskustva drugih. Istina je da većinu informaciju dobijemo od građana, ali da znate, naši „bobiji” nisu nikakva „njuškala” i možete im se u svako doba obratiti za pomoć ili informaciju. Nastojimo da građani shvate da smo njima na usluzi i da imamo zajednički cilj: mir i sigurnost. I oni nam mogu pomoći da to ostvarimo.
 
 
·        Poznato je da je na općinskom području u mnogim napuštenim kućama ostalo mnogo zaostalog oružja. Ono se našlo u rukama doseljenih obitelji. Znamo da je nekoliko puta produžavana akcija „Zbogom oružje”. Jeste li zadovoljni rezultatima te akcije?
 
Akcija „Zbogom oružje” nije završena iako je sve veći broj slučajeva predaje oružja. Mnogi su do njega nelegalno došli, ali vremenom uviđaju da je oružje malo kome donijelo dobro, a u obiteljima su i djeca, pa je bolje da ga i nema. Imamo dosta slučajeva da ga vraćaju i oni koji imaju dozvolu za držanje i nošenje oružja. To su naši zreli, pametni i savjesni naši građani. Akcija povrata oružja još traje.
 
 
·        Na desetine mjesta u Općini Vojnić poslije Domovinskog rata locirana su velika skladišta streljiva i oružja. Jesu li ta mjesta sada očišćena i sigurna?
 
Da, na mnogo mjesta u Općini Vojnić bila su skladišta oružja. Zatekli smo ih na mnogo mjesta u većini je to bilo streljivo. Zaostala su još 2 – 3 mjesta u Bukovici i Živković Kosi koja su vidljivo obilježena; ljudi i djeca upozoreni su da se tim mjestima ne približavaju. Najbolje je izbjegavati takva mjesta (a ona su svima poznata) jer se može dogoditi da je zaostalo nešto od ekplozivnih stvari i u blizini nekadašnjih skladišta. Opreza nikad dovoljno.
 
 
·        Poznati su nam slučajevi stradanja prije nekoliko godina u Krstinji. Dokuda je stigla istraga i hoće li počinitelji biti otkriveni?
 
Istina je. U Krstinji su se dogodili slučajevi s teškim posljedicama. O tim događajima imamo određena saznanja, ali istraga još u potpunosti nije završena što znači, da nam fale još neke „karike”, da bismo zaključili slučaj. Istraga ostaje otvorena sve dok se slučaj ne riješi.
 
 
·        Vojnić je malo mjesto, a ima desetak kafića. Jesu li ta mjesta „žarišta” remećenja mira, obzirom da se u njima toči alkohol? Koji se tipovi prekršaja u njima najčešće javljaju?
 
Kafići su mjesta gdje se ljudi opuštaju ili odmaraju od posla. Međutim, neki gosti se i previše „opuste”, pa moramo na poziv intervenirati. Najčešće su u pitanju galame, psovke (verbalni delikti), naguravanja, preglasna glazba, ometanje susjeda. Takvi slučajevi su česti, ali njih i najlakše rješavamo. Ništa tu nema čudnoga jer su kafići u cijelom svijetu po tome poznati. 
      
 
·        Znamo da evidentirate sve prekršitelje zakona. Karte na stol! Ima li među prekršiteljima evidentiranih i naših profesora (Ne morate ih imenovati)?
 
Među prekršiteljima zakona najčešće ima ljudi svih vrsta zanimanja, pa ih može biti i među profesorima. Međutim, mi ne dijelimo ljude po zanimanjima, nego na dobre i loše ljude. Znam da ste znatiželjni, ali moram vas razočarati. Među evidentiranim kod nas, nema za sada vaših profesora, što ne znači da ih nikada neće biti. Budite sretni, imate dobre profesore.
      
 
·        A koliko često prekršaje prave i učenici naše škole? Čuli smo da su neki od njih privođeni.
 
I među učenicima vaše škole ima onih koji su skloniji izazivanju nereda i neki od njih pokazuju naznake da bi se mogli razviti u ozbiljne kršitelje zakona. Oni su nam dobro poznati i mi pratimo njihovo ponašanje. Da, bilo je i onih koji su privođeni na obradu, ali to su u većini slučajeva sada već srednjoškolci koji su nekada bili učenici vaše škole.
      
 
·        Za vojnićku prometnu policiju se priča da je najstroža u Županiji karlovačkoj. Je li to istina ili su to samo priče nesavjesnih vozača?
 
Zasigurno tvrdim da to nije istina. Naši djelatnici samo rade svoj posao. Na njih se žale uglavnom oni koji prave prekršaje u prometu. To su najčešće prekoračenje brzine, nekorištenje sigurnosnog pojasa, svjetla, neispravna i neregistrirana vozila, alkoholiziranost. Konačno, prometni policajac mjeri brzinu vozila i s te udaljenosti ne zna tko je za volanom, pa kad zaustavi vozilo, ustanovi prekršaj vozača, isključi ga iz prometa, a ovaj uvijek kaže: „Zašto baš mene.”?
 
 
·        Znamo da u mnogim vojnićkim obiteljima vlada nesloga, a ima i fizičkog nasilja. Koliko su ti slučajevi česti i kako uredujete u njima?
 
U našoj postaji evidentirano je i nekoliko slučajeva obiteljskog nasilja. Obitelji su dosta siromašne, nezadovoljne, a čim se neimaština pojavi na vrata, ljubav i sloga skaču kroz prozor. U ova dva – tri slučaja do sada, kumovao je i alkohol. I još nešto, obiteljskog nasilja bilo je i ranije, ali nije sankcionirano. Ono što nekada nije nazivano nasiljem (a bilo je) i kršenjem zakona, sada se po novom zakonu smatra težim prekršajem. Na dojavu o nasilju u obitelji, koje je, na sreću, rijetko, naši djelatnici odlaze u obitelj i ako ustanove ozbiljnu povredu zakona, podnose protiv počinitelja krivičnu prijavu.
      
 
·        U posljednje vrijeme u Vojniću najviše se priča o nekoliko slučajeva nasilja roditelja nad djecom. Je li to istina i kako ste riješili te slučajeve?
 
Nažalost, istina je. Ali dobro da su takvi slučajevi rijetki ili nama još nisu poznati. Moguće je da će takvih slučajeva u budućnosti biti i više, samo kad mlađi naraštaj upozna svoja prava. Ali mi smo spremni sankcionirati ih.
 
 
·        Načelniče, ima li droge u Vojniću, ili su to samo priče?
 
Da, ali vrlo malo. Donijeli su je iz gradova oni koji konzumiranje droge smatraju suvremenim, modernim. Takve osobe se znaju motati i oko naše škole, kako bi i vas nagovorili da probate. Oni već shvaćaju da su na pogrešnom putu i žele i vas uvući u to, smatrajući da će im biti lakše, ako ih je više. Pametni među vama neće doći u iskušenje.
 
 
 
Hvala Vam, što ste nas o svemu iscrpno obavijestili. I ovaj intervju je samo dokaz dobre Vaše suradnje s našom školom. Sljedeće godine dolazimo po nove informacije.
 
                                       
 
 
 
Milana Oparnica i Natalija Škrgić , 8.a
 
Tražilica



Kalendar
« Lipanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji


Korisni linkovi
ŠKOLA

DARUJMO LJUBAV

KORISNO


 


 





preskoči na navigaciju